Teatar Lero
- Detalji
- Kategorija: Osnovni članci
- Objavljeno Subota, 18 Lipanj 2011 07:39
- Napisao/la Danijel Črnčec
- Hitovi: 633
Studentski teatar Lero djeluje u Dubrovniku od 1968. Godine. Nastupao je na gotovo svim hrvatskim kazališnim i drugim festivalima i u unozemstvu (Poljska, Italija, Grčka, Austrija, Velika Britanija, Mađarska...) i zasluže
pohvale i kritike za svoje predstave kao i nagrade i priznanja za svoju tetarsku posebnost, dosljednost i prepoznatljivost. U svom repertoaru igrao je uprizorene, uz ostale: Brechta, Ionesca, Ivšića, Terentjeva, Ruzantea, Witkiewicza, Gučetića, Rozewicza, Šklovskog, Becketta, Šehovića, Paljetka, Harmsa, Lennona i druge a od 1990. najčešće autorske projekte Davora Mojaša (Stanje lune, Valcer, Elegija, Tango, Možda vjetar?, Uzdah Marije Orsole, Ruže s juga, Leptirice noći, Divan dan...). Predstava Ljepirice, na neki način, dio je novije Lerove i Mojaševe (jer bilo je i ranijih sličnih „posezanja“) trilogije suvremenog kazališnog i Lerovskog propitivanja i preispitivanja dubrovačke književne baštine (M.Držić Epitaphio 2009., Gjene&Ivo Vojnović Psyche Pelingrada 2010.) i prvo scensko „uprizorenje“ (fragmenata) djela Paska Antuna Kazalija, Ivana Augusta Kaznačića, Orsata Meda Pucića i Mata Vodopića. Ljepirice su, kao i u prethodnim kazališnim avanturama ovog dubrovačkog teatra i Lerovska posveta Gradu koji ga je iznjedrio, zahvala podneblju koje ga je formiralo, daru vlastitim kapljama duše i utihama u zovu snovoplova kojem se prepustio ... I po danu i po noći / I u dobar i u zo čas / Moja ljubav ti svjedoči: / U tebi mi svak je spas.
(O.M.Pucić)